-Piše: Dragan Mraović
U Aja Sofiji je klanjao turski predsjednik
Redžep Tajip Erdogan, na dan kada je održana prva islamska molitva u tom hrišćanskom hramu od 1934, pa reče: „Mi smo ovo sanjali dok smo bili mladi. Na naše veliko zadovoljstvo, to je sada postalo stvarnost. Budite ponosni”. Umišlja valjda da je sultan
Mehmed Drugi koji je 1453. godine porobio Konstantinopolj i Aja Sofiju. Zastorima su prekrivene freske i mozaici kako hrišćanski sveci ne bi uznemiravali sultana Erdogana. Toliko o njegovom poštovanju drugih vjera.
Milogorci su klekli da se dodvore evroatlantistima: „Crna Gora ne dovodi u pitanje pravo Turske da kao svaka država suvereno odlučuje o načinu korišćenja i statusu spomenika i vjerskih dobara”. Iz toga se vidi kako će „milogora” postupiti prema pravoslavnim crkvama shodno tzv. Zakonu o slobodi vjeroispovijesti. Koriste Erdogana da pravdaju nepočinstva prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi na koja se spremaju. Ima da „suvereno odluče o načinu korišćenja” Cetinjskog manastira. Jal' hotel za šeike, jal' rezidencija za raspopa i agenta komunjarske Udbe
Dedeića. Pljačka ne gine.
Ćute muslimani svijeta! Valjda im milo za sultana Erdogana i Aja Sofiju, pa bi možda trebalo da se vrate hrišćanski srpski kameni blokovi iz Sinan-pašine džamije u Manastir Svetih Arhangela. Tada bi se čuo valjda i glas muslimana svijeta. Jer za njenu izgradnju su Turci rušili srpsku svetinju, zadužbinu cara
Dušana u srpskom carskom Prizrenu, da bi uzeli kamen i oskrnavili hrišćansku svetinju, pa bi milogorci da slijede svoj uzor. A
Petar Kočić je objavio u svom časopisu „Otadžbina 14. decembra 1911: „Mi nismo vjerski fanatici [...] zato i ne možemo mrziti druge vjere. Mi isto tako poštujemo islam kao i katoličku vjeru i ne borimo se protiv njih. [...] I stoga ovdje jednom za svagda izjavljujemo da mi protiv naših muslimana nemamo ništa. Mi znamo da su oni istog jezika i krvi i da bi trebalo, da je sreće, da smo jedan narod... I oni trpe i pate od istih tereta kao i naš kmet i težak. Zato mi i za njih osjećamo bratstvo, i znamo da se boreći za pravoslavnog težaka borimo i za njih. Mi smo duboko uvjereni da baš naši zajednički neprijatelji zatežu sa tim rješenjem, jer hoće da nas zauvijek drže rastavljeno.”
Tako je govorio veliki srpski pisac, jer pravi Srbi i hrišćani poštuju muslimane.
Sultan Erdogan je danas zajednički neprijatelj muslimana i hrišćana, pa bi se mogle obistiniti riječi velikog duhovnika prepodobnog
Pajsija Svetogorca (1924–1994.) u vezi sa vaseljenskom Crkvom Premudrosti Gospodnje Aja Sofijom: „U Turskoj je najmanje Turaka. Njen kraj će nastupiti onog dana kada oni Hram Svete Sofije pretvore u džamiju. Ja to neću vidjeti, ali vi, mladi, sve ćete to vidjeti i bićete svjedoci... U Rusiji će doći do velikih promjena. Tada će Rusi zauzeti Tursku, Turska će nestati sa mape kao da nije postojala, jer će jedna trećina Turaka postati rišćani, jedna trećina će izginuti, a trećina prebjeći u Mesopotamiju (Sirija, Irak...)… Zbog prestiža nad svijetom, u Konstantinopolju će se zbiti novi veliki rat između Rusa i Evropejaca, i biće proliveno mnogo krvi. Heleni (Jelini i Grci) neće igrati vodeću ulogu u ovom ratu, ali Konstantinopolj će biti dodijeljen njima, ne zato što će Rusi to htjeti, već zato što neće biti boljeg rješenja.”
Pošto su krstaši više mislili na pljačku muslimana, nego na Hrista i odbranu Evrope, onda nije čudo što sultan Erdogan sada vrši poharu hrišćanskih svetinja. Iako je pomalo čudno što na to bogohuljenje ćute braća katolici i muslimani.
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)